NACIONALNI DAN BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA

  • NACIONALNI DAN BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, dan je koji se 22. rujna svake godine obilježava u Hrvatskoj u spomen na tri žene ubijene na zagrebačkom općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice policajac Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.

Datum spomen-dana odredio je Hrvatski sabor odlukom od 15. listopada 2004. U obrazloženju prijedloga odluke koji je Vlada uputila Saboru navedeno je da se u Hrvatskoj nasilje nad ženama, posebice fizičko, najčešće događa u obiteljskoj zajednici, koja bi trebala biti najsigurnije okruženje. Većina žrtava obiteljskog nasilja osobe su ženskog spola, a počinitelj obiteljskog nasilja najčešće je bračni ili izvanbračni suprug ili bivši suprug, a iza njih slijede otac žrtve ili njezin sin.

Osnovni cilj Nacionalnog dana jest senzibiliziranje društva na problematiku nasilja nad ženama te slanje jasne poruke da se nasilje ni u kakvom obliku ne tolerira. Od inauguracije Nacionalnog dana donesen je zakonodavni okvir koji potiče društvo i institucije na intenzivno bavljenje ovim problemom te na njihovu međusobnu suradnju i aktivnost. Osim toga nužno je osigurati dostupnost informacija o mogućnostima zaštite, pomoći i podrške osobama koje doživljavaju takav oblik nasilja.

Nažalost, problemi s kojima se i danas suočavamo i dalje su vezani uz nizak broj prijava nasilja nad ženama, a razlozi neprijavljivanja su brojni, npr.: strah od počinitelja, dugi sudski procesi, niske kazne za počinitelje, nepovjerenje u nadležne institucije, strah da im nitko neće vjerovati, strah da će ih se okriviti za preživljeno iskustvo, osjećaj krivnje i odgovornosti, a u većini slučajeva počinitelji su žrtvi poznate i/ili bliske osobe što dodatno otežava donošenje odluke o prijavi nasilja. Svi navedeni mogući razlozi, pridonose činjenici da se npr. seksualno nasilje ubraja u najmanje prijavljivane zločine s najvećom proporcijom tamnih brojki. Na 1 prijavljeno silovanje dolazi čak 15-20 neprijavljenih slučajeva silovanja, dok kod obiteljskog nasilja na 1 prijavljeno dolazi 10 neprijavljenih slučajeva.

Prema službenim podacima policije, prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji od 2003. godine kada je donesen, svake godine prijavljeno je između 11 500 i 17 500 počinitelja, a broj žrtava takvih djela kreće se između 14 500 i 22 200, od čega su žene žrtve u 64 % do 71 % slučajeva, ovisno o godini. Što se tiče nasilničkog ponašanja u obitelji, prema Kaznenom zakonu (čl.215a), službeni podaci policije pokazuju da je svake godine prijavljeno između 1400 i gotovo 2000 kaznenih djela, pri čemu je oštećeno između 1500 i 2100 osoba, od čega su žene žrtve u 75 % do 80 % slučajeva. Po broju žena koje su ubijene svake godine, iz podataka policije vidimo da se radi o zabrinjavajućem broju od 22 do 45 žena godišnje. Njihovi sadašnji ili bivši partneri/supruzi bili su počinitelji u 20 % do čak 65 % slučajeva.

U Ličko-senjskoj županiji nažalost ne postoje skloništa tzv. sigurne kuće za žene žrtve partnerskog nasilja, ali u slučaju počinjenog nasilja u obitelji možete se obratiti nadležnom Centru za socijalnu skrb (Podružnica Otočac 053/773-022, 053/773-306) ili policiji na 112.

S obzirom na crne statistike koje nam ne govore u prilog, potrebno je još mnogo raditi na senzibilizaciji javnosti o problematici nasilja nad ženama i nasilja u obitelji jer se ono nažalost događa svuda oko nas. Važno je omogućiti adekvatnu podršku svima koji se bave ovom problematikom i pružaju pomoć žrtvama partnerskog nasilja kako bi žrtve pronašle sigurnost, pobjegle od nasilja te im se omogućio dostojanstven život daleko od nasilnika.

(Korišteni izvori: Službene statistike MUP-a, MOBMS - Adresar ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji, AZKZ - Izvještaj o implementaciji hrvatskog zakonodavstva vezanog uz partnersko nasilje)